Kroz roman Greta – Godine ljubavi, godine sjećanja vodi nas Tom Monderath – medijska zvijezda i voditelj večernjih vijesti na kelnskoj televiziji. Živi tipičnim životom samca, mnogo putuje i posvećen je poslu, a njegove veze sa ženama prolazne su i površne. Nije osobito blizak ni sa svojom majkom, 84-godišnjom Gretom. Ipak, znakovi demencije, koje je počeo primjećivati kod nje, zabrinjavaju ga. Iako se teško miri s činjenicom da je majka bolesna, Tom potiskuje sve ono što joj je cijeloga života zamjerao i preuzima brigu o njoj. Greta, koju njezin jedinac pamti kao distanciranu i depresivnu majku, počinje se otvarati i pripovijedati mu o svojem sretnom djetinjstvu u Istočnoj Pruskoj, o obitelji i ratnim godinama, ledenim i gladnim zimama u zbjegu, čežnji za nestalim ocem i poratnim danima u Heidelbergu. No kad Tom pronađe staru kutiju s majčinim uspomenama, u kojoj je fotografija mladog afroameričkog vojnika, stara vudu-lutkica i slika tamnopute djevojčice, Greta iznenada zašuti.

Prvi put u životu Tom odluči pomnije istražiti majčinu prošlost jer je napokon želi upoznati i shvatiti njezinu tugu. Malo-pomalo rekonstruira lik žene posve drugačije od slike koju je stvorio o svojoj majci. Ta nova žena snažna je, strastvena i tvrdoglava. I stoga ono što isprva opterećuje njegov naizgled savršen život, sasvim neočekivano postaje dragocjen dar – otkrivajući istinu o majci, otkrit će istinu i o sebi.

“Ovo je podsjetnik na to koliko je bilo dugo putovanje iz poslijeratne Njemačke obilježene rasizmom i netrpeljivostima i koliki još put moramo prevaliti do pravednijeg društva.” – Denis Scheck, ARD

“Na kraju romana “Greta – Godine ljubavi, godine sjećanja”, Susanne Abel zahvaljuje nebesima što živi u mirnodopskim uvjetima. Kad pročitate knjigu, bit će vam jasno i zašto.” – DONNA